Životopis

Josipa Čamber rođena je 3. prosinca 1975. godine. Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn, odjel kiparstva, u klasi prof. Vinka Fabrisa završava 1994. godine. 1998. godine završava visoku školu Agoru, odjel slikarstva, u klasi prof. Ksenije Turčić.

Izlagala je na 13 samostalnih izložbi, sudjelovala na brojnim skupnim izložbama i likovnim kolonijama. Autorica je jedne javne skulpture i dobitnica triju nagrada. Autorica je projekta „Ogledala Mašte“ koji je osmislila kao  zidne skulpture koje izrađuje iz drveta i spaja ih sa zrcalima na jedinstven način.

Projekt „Ogledala Mašte“ čini središnji dio likovnog stvaralaštva Josipe Čamber u zadnjih 20 godina.
Članica je ULUPUH-a i LIKUM-a od 2001. godine.

Živi i radi u Zagrebu.

Ogledala mašte

Kao najnematerijalniji od svih materijala i jedini koji vatru pretvara u led, staklo već tisućljećima jednakim intenzitetom plijeni našu pažnju neograničenim mogućnostima kolorističkih i prostornih doživljaja u međuprostoru stvarnog i imaginarnog. Iako bliska našem oku, davno otkrivena ljepota svjetlosti i svijeta oblika koji se zrcali na transparentnim staklenim površinama nerjetko ostaje nedokučiva umu, koji joj je stoga sklon pripisati čak i osobine drugog i drugačijeg svijeta.

To se posebice potvrđuje točnim pred ogledalom, kojem se stoga nerjetko pripisuju i najrazličitija svojstva magijske i ritualne simbolike.

Možda upravo ovdje treba potražiti i uzroke činjenici da se relativno malobrojni suvremeni oblikovatelji upuštaju u dizajniranje ogledala. Radovi Josipe Čamber, zaslužuju dakle našu pažnju već i stoga što se mlada autorica hrabro upustila u izazov oblikovanja jedne specifične i vrlo zahtjevne uporabno - dekorativne vrste predmeta.  Već na nultoj razini oblika očito je da nije riječ tek o dijelu opreme interijera analognu namještaju, već o svojevrsnom eksperimentiranju oblicima, koje uključjue i relativiziranje njihovog tradicionalnog poimanja prvobitne namjene. Umjesto uobičajenih pravolinijskih ili ovalnih ogledala smještenih u više ili manje uspješno izvedene okvire, u kojima smo navikli vidjeti odraze svijeta u rasponu od uljepšanih pa do onih okrutno stvarnih, stajanje pred ovim ogledalima doima se potpuno drugačijim iskustvom, gdje je vrlo teško ako ne i nemoguće odrediti granice između ukrasa i funkcije, izraza i odraza, punog i praznog, vanjskog i unutrašnjeg, pozitiva i negativa, predmeta i njegovog konteksta, zbilje i uobrazilje…

Njihovi se obrisi poput metamorfoza oblika međusobno pretapaju u igri zasnovanoj na kontrastima materijala i tekstura brušenog kristalnog stakla u kombinacijama s plemenitim drvom kakvo je, primjerice, afrički mahagonij čijim egzotičnim prirodnim svojstvima odgovaraju i pripadajući nazivi Ayous i Sapeli, boja i linija. Inventar stiliziranih motiva sadrži raspon zoomorfnih motiva od ptica i labudova do grifona koji podsjećaju na prizor iz srednjovjekovnog bestijarija, a ne nedostaje ni arabesknih florealnih motiva razlistalih, plamtećih formi i antropomorfnih likova.

Njihova su ishodišta kako u atuentičnom preoblikovanju svijeta prirode, tako i u traženju biti organskog, fantastičnog, mističnog i instinktivnog. Nije stoga nimalo slučajno, što jedna od najistaknutijih uloga među njima pripada ženskim figurama. Linija je pri tome simbol kreativnog stvaranja, a staklo i drvo njegovi idealni mediji. Pri tome linearizam ima značenje operazumljive simbolike, a mekoća oblika i zaobljenih reljefnih površina od drva pomno obrađenog rezbarenjem, dodatno je istaknuta patiniranjem u rasponu od tonova zelene i plave do zlatno-smeđe i narančaste. Perfekcionističkoj izvedbi prethodi proces čija je svaka pojedina etapa bitna, od početne ideje i njezine artikulacije detaljno razrađenim predlošcima, pa do izvedbe koja objedinjava maštovitost i osjećajnost s dekorativnošću, kao specifičnim, ritualiziranim i senzualiziranim interpretiranjem oblika i prostora.       

Kombinacije stakla i drva metamorfoza oblika u ogledalima Josipe Čamber tvore spojeve čija struktura i dekorativni inventar odiše senzibilnošću oblikovanja i evokativnim bogatstvom. Pri tome dekorativizam nije tek sredstvo za postizanje površinskih efekata, već proizlazi iz umijeća obrade materijala da bi se oblikovalo novu cjelinu. Drugim riječima; ukras ne slijedi formu, već je i sam oblikovan na razini operazumljivog znaka. Elementarnost značenja u ovom slučaju predstavlja, prije svega, trajnu fascinaciju ljepotom prirode koja je ujedno jedna od konstanti i najvećih izazova sveukupne povijesti dizajna 20. stoljeća.

Jasna Galjer

 

Očaravajuće: ogledala kao zidne skulpture

Josipa Čamber

Ogledala mašte

Extravagant - prvi riječki modni portal - Ogledala Mašte by Josipa Čamber

Čarobna ogledala iz vaše mašte

Intervju: "Ogledala Mašte" Josipe Čamber Fabijančić

Izložba Hrvatske kiparice koju voli Judi Dench

Poznata hrvatska kiparica Josipa Čamber predstavila izložbu "Angelus Novus"

Ogledala mašte - Kad drvo prigrli ogledalo